Job 28

1Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi. 2Gvožđe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.

3Mraku postavlja među, i sve istražuje čovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom. 4Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom čovječjim.

5Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj. 6U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.

7Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo; 8Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom prođe lav.

9Na kremen diže ruku svoju; prevraća gore iz dna. 10Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko. 11Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.

12Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu? 13Ne zna joj čovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh. 14Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.

15Ne može se dati čisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju. 16Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom. 17Ne može se izjednačiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.

18Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veća nego dragom kamenju. 19Ne može se s njom izjednačiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti čistijem zlatom.

20Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu? 21Sakrivena je od očiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena. 22Pogibao i smrt govore: ušima svojima čusmo slavu njezinu.

23Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino. 24Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom. 25Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,

26Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj. 27Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je. A čovjeku reče: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.

28